Everything has meaning

četvrtak , 19.11.2015.

Everything has meaning
when you are around.
Even winter is like summer.

I feel every tear on my face
but somehow you make it easier
to handle.
God must be sent you to take
care of me, to be my angel guardian.

If one day you won't be here,
holding me tender,
I will be like flavor with no water
If one day you will stop loving me
my heart will vanish to dust.

Everything has meaning
when you are around.
Even winter is like summer.

We don't see each other
often, but when we do
it is like medicine for my
heart and soul.
We can't go against the time,
that's truth
but we can live in it to the fullest.

Everything has meaning
when you are around,
holding me tender and loving me.

Živjet ću

Sjedim sama, u kutu sobe.
Pustila sam omiljenu pjesmu
Neka me nosi, samo neka me
nosi k tebi.

Nemoćna sam napraviti
bilo što, ne osjećam se živom.
Podsjeti me kako nam je bilo
lijepo, podsjeti me kako se živjelo.

Prije nego odem, podsjeti me.
Prije nego odem, poljubi me.
Ostavila sam malo mjesta,
malo nade da ćeš me probuditi

Volim sve što postoji u tebi.
Volim zvijezde koje gledam
svaku večer, u jednoj od njih si ti.

Nemoćna sam napraviti
bilo što, ne osjećam se živom.
Podsjeti me kako nam je bilo
lijepo, podsjeti me kako se živjelo.

Znat ću da nije sve samo san.
Živjet ću stvarnost, koja je ljepša zbog tebe.

Come what may, remember...

ponedjeljak , 16.11.2015.

You have the moon and stars
I have only you
And that's all that I want.

I will remember you
when it rains.
I will remember you...
I will remember you
when piano play.
I will remember you.
Come what may.

You have home called world
I have only one home
And that home is you.

I will remember you
when wind moves through my hair
I will remember you...
I will remember you
when it get's cold.
I will remember you.
Come what may.

You have many dreams
I have one dream
And that dream is you.

Come what may
remember me...

Čovječe moj

četvrtak , 12.11.2015.

Hladno ti je čovječe mali.
Skloni se pod moja krila.
I ona su već slomljena, ali
za tebe još mogu izdržati

Suze ću ti obrisati,
baciti u more.
Stvorit ću nove livade,
planine, obojat ih u tvoju
najdražu boju da put
ne izgubiš.
Stvorit ću zaštitni zid
Ne, to nije kula od karata
da se ruši.

Pričat ću ti o snovima
koji se žive, o mostovima
koji se spajaju.
Pričat ću ti o malim stvarima
koje puno znače.
Pričat ću ti o hrabrosti jednog srca.

Čovječe moj, puno toga
ti mogu pružiti,puno toga
malog, ali velikog.

Hladno ti je čovječe mali.
Skloni se pod moja krila.
I ona su već slomljena, ali
za tebe još mogu izdržati.

Maske

subota , 07.11.2015.

Što da čovjek očekuje od života kad svaki pokušaj da nešto napravi sruši se kao kula od karata.
Je li to sudbina vuče svoje konce? Možda smo njezina marioneta ili smo stvarno ''pehisti sreće''?!
Ne znam od kud nam tolika snaga da svakim padom sve smo jači, nadamo se i onda ta nada opet nas iznevjeri.
Koliko puta trebamo učiti? Koliko lažnih lica upoznati, u koliko zamki upasti?

Možda smo rođeni pod nesretnom zvijezdom.
Gledamo druge kako su uspjeli u životu, kako su im se sve kockice posložile.
Jesu li oni upoznali tugu? Je su li oni pustili suzu?
Kako je vješto skrivaju?

Ja ne mogu. Ako sam tužna to svi vide, ako sam sretna isto svi vide.
Nisam se naučila skrivati ispod maske. Možda bi trebala, pa bi bilo podnošljivije.
Ali mislim da bi mi navečer bilo teško skinuti tu cijelu fasadu sa lica i duše.
Teško je biti glumac ako to nemaš u ''krvi''.

A što se tiče lica s više maski, nekako su mi uvijek blizu.
Prate me kao sjena i ne puštaju. Nisam naučila još čini mi se i učit ću dugo.
Pružiš im sve na dlanu, pričaš s njima o svemu i svačemu jer su te nekako ''pripitomili''.
I onda se pitaš, kako su te pripitomili? Iskrenošću ( njihovom lažnom), komplimentima , podrškom i ona fora ''u dobru i u zlu ja bit ću tu''

I još za kraj...
Do kud seže ta zloća i koliko dugo mogu tako s nama?
To jedino možemo saznati kad se dogodi nešto, do tad je sve za kao za deset i vjerujemo da se nama tako nešto ne može desiti.
A kad se dogodi kao guske u magli tražimo izlaz, ne vjerujemo da smo opet nasjeli na priču. To ja zovem NAIVNOST.
I tako ispočetka sve u nadi da će mo naići na prave osobe koji su gole duše poput nas i koje ne trebaju skidati ''prljavštinu'' s lica. ;)

Povratak

I da mi nude zlato
uzeti ga neću,
tebe želim.

Samo čekam da prođe
ovo loše vrijeme, ovi loši
ljudi. Čekam tvoje i moje vrijeme.

Otpratila sam te u neki bolji svijet
Mahnula ti, ostala kao kip čekajući
tvoj povratak.

Hladno mi je oko duše,
daleko si.
Pisma čitam, znam ih već napamet.
Ponavljam tvoje riječi, da ih ne zaboravim.

I one ulice nisu iste,onaj most na kojem
si me prvi put poljubio,
I ona kuća pokraj jezera....
....bez tebe nemaju vrijednost.

Nakon odlaska slijedi povratak
pa tako čekam i tvoj.

I vjerujem....

utorak , 03.11.2015.

Koliko puta si prošao pokraj mene,
a pogledao nisi.
I da ti mahnem primjetio me ne bi.

Sve je uzalud kažeš, ali u meni tinja nada.
I zato sam živa, i zato imam osmijeh
na licu.

Živim samo da te čujem, da te
vidim, onako, u prolazu, iako
sam za tebe nevidljiva.

NIšta mi nije vrijedilo prije tebe.
Svi su bili samo u prolazu.
Nisam zamišljala da ću biti
slaba na tebe, ali eto dogodilo
se i to.

Kriva sam, znam.
Prešutjela sam ljubav, ljubav
koju si mi ti pružio.
Ljubav zbog koje sam ogoljela,
zbog koje sam rane svoje otvorila,

I vjerujem u čuda,
Vjerujem da ćeš me primijetiti
Vjerujem u tebe i mene.

Izgubimo se...

četvrtak , 29.10.2015.

Noć je duga, imamo vremena.
Dan je za neke druge,
Pretvori me u sretnu ženu,
Prođi mi prstima kroz kosu.
Dodire svoje mi prenesi.

Tvoja sam zarobljenica.
Poljupci neka mi se urežu,
da ih ne zaboravim.
Izgubljena sam bez njih.

Noć je duga, imamo vremena.
Dan je za neke druge.
Prazna ulica je,
ti na jednoj, a ja na drugoj
strani. Zaplešimo, slobodni smo.

I lišće na cesti pleše s nama,
vjetar instrument, pusti da
nam svira dugo u noć.

Nestanimo...
Adresa nepoznata.

Noć je duga , imamo vremena.
Dan je za neke druge.

...

subota , 18.07.2015.

Plivaš protiv struje
Nedaš da valovi odnesu
te gdje ne pripadaš.

Vučeš za sobom ostatke prošlosti
kao kamenje, na teret duši su ti.
I jedini izlaz iz sveg ludila si ti.

Tko će ako nećeš ti uzdrmati
planine?! Tko će ako nećeš ti
kormilo uzeti u svoje ruke?!
Tko će ako nećeš ti snove
odsanjati?!

Ti si sve što zamisliš.
Ti si gospodar svoj.

Ostavljaš tragove koje
ću pratiti dok sam živa.
A boljet će me znam,
gubiti moram i ja.
Ali dušo moja ne gledaj
na mene. Već ću se snaći,
negdje ću se skučiti.
Negdje gdje je dio tebe
ostao...


Bar na tren

nedjelja , 12.07.2015.


Na tren se zamisliš
pa odlutaš negdje.
Ne znaš gdje, ali
znaš da si tamo miran.

Osjećaš sve oko sebe.
Upijaš svaku nit tog
okruženja. Voziš se
i voziš po mislima,
šarolikoj stazi.
Ostavljaš jedan dio
sebe tamo negdje.

Ako otvoriš oči, bojiš
se da će sve to nestati.
Ne prijatelju moj, otvori
oči samo na tren. Ostani budan
ovaj put. Oslobodi se straha,
vozi se na ringišpilu života.

Oči su ogledalo duše,
a duša je naljepši kist
kojeg čovjek može imati.
Nema veze što po tko
zna koji put baciš sliku.
S vremenom ćeš nacrtati
najljepša djela.
Ne mogu ti reći kako,
ali otvori oči bar na tren,
i saznat ćeš sam.






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.